Biomasa
Grijanje na drvnu biomasu
Centralni sustavi grijanja na drva jedan su od najstarijih oblika grijanja. Zahvaljući galopirajućem porastu cijena osnovnih fosilnih energenata, sve većoj potrebi za ekološkim oblicima grijanja, ali i sve kvalitetnijim tehničkim rješenjima sustava ovaj oblik grijanja ponovno zauzima visoko mjesto na ljestvici prioritetnih rješenja grijanja.
Iako se na prvi pogled po količini dima koja izlazi iz dimnjaka možda i ne može govoriti da se radi o grijanju s obnovljivim izvorom energije, to zapravo nije tako. Kod izgaranja drva u atmosferu oslobađa se ista količina CO2 koju je drvo tijekom svog rasta postupkom fotosinteze apsorbiralo. Stoga se biomasa u pogledu CO2 može smatrati neutralnim gorivom.
Za grijanje na drva u osnovi se smatralo da ima samo jedan veći nedostatak - premali stupanj komfora. Stalna ljudska prisutnost zbog čestog punjenja kotla, potreba razmjerno velikog prostora za uskladištenje goriva, loša regulacija, mnogima je bio kamen spoticaja kod donošenja odluke o ovom načinu grijanja.
Razvojem suvremene tehnike grijanja stvari su se u mnogo čemu promijenile. Suvremene konstrukcije kotlova doprinjele su većim uštedama na gorivu, kvalitetnoj regulaciji, ali i potpunoj automatiziranosti sustava (vidi kotlovi na pirolizu, grijanje na pelete).