|
Kotao na pirolizu
Piroliza je jedna od tri osnovne
faze procesa izgaranja drva. To je toplinsko
raspadanje drveta i promjena njegovog agregatnog
stanja. Na temperaturama iznad 100 C toplinskim
zagrijavanjem iz drva se počinju oslobađati
plinovi. Ova se faza odvija u svim pećima odnosno
kolovima loženim na drvo bez obzira na njihov
tip, njihovu starost i sl.
U čemu se zapravo razlikuju kotlovi na pirolizu
od tzv standardnih kotlova na drvo ?
Kod
pirolitičkih kotlova, faza
pirolize je naglašena zahvaljujući posebnoj
konstrukciji kotla, regulaciji
i ugrađenom ventilatoru.
Kotlovi na pirolizu najčešće imaju dvodjelno
ložište i ventilator s promjenjivim brojem okretaja
koji dobavlja potrebnu količinu zraka. U gornjem
dijelu ložišta dolazi do sušenja drva,
njegove toplinske razgradnje i stvaranja žara.
Ventilator u gornji dio ložišta
dovodi zrak pri čemu u području oko žara dolazi
do rasplinjavanja, odnosno intenzivnog stvaranja
drvog plina. Količina dovedenog primarnog zraka
u gornji dio ložišta dovoljna je samo za rasplinjavanje
ali ne i za potpuno izgaranje. Zbog podtlaka/predtlaka
(ovisno o mjestu ugradnje ventilatora) nastali
drvni plin prelazi u donji dio ložišta. Prolaskom
kroz područje žara i kroz sapnicu, plin se upali
i u potunosti izgara. Potpunost izgaranja osigurana
je dovođenjem sekundarnog zraka kroz sapnicu.
Kvaliteta i izgled plamena podsjeća na izgaranje
ulja ili plina na klasičnim plamenicima.
Kotlovi koji rade naglašenim postupkom pirolize
imaju stupnjeve iskoristivosti oko 90 %, za
razliku od standardnih kotlova na drvo kod kojih
se iskoristivost kreće od 65
- 70%. Ovako visoki stupanj iskoristivosti odgovarao
bi približno plinskom kotlu loženom na zemni
plin. Iz navedenog slijedi da kotlovi na pirolizu
mogu godišnje uštedjeti i do 25 % ukupnih potreba
za drvom.
Najbolja učinkovitost postiže se loženjem na
veće cjepanice dužine cca 40-50 cm kod manjih
kotlova, odnosno dužine 100 cm kod većih. Drvni
otpaci (npr. kod
stolarskih radiona) nisu prikladni jer može
doći do začepljivanja sapnica za dovod sekundarnog
zraka. Kotlove odlikuje obično dulje vrijeme
između dva punjenja (8-12 sati), a navedeno
je ovisno o veličini kotla,
spremniku topline, vlažnosti
drva i sl. Zbog visoke kvalitete izgaranja
količina nastalog pepela je vrlo mala, tako
da nije potrebno njegovo često odlaganje (svakih
par dana). Temperature dimnih plinova kreću
se u rasponu od 160-200 C. Većina novih dimnjaka
koji se danas ugrađuju, otoprni su na prisutstvo
kondenzata, a kod starih dimnjaka njegovu pimjenjivost
na ovu vrstu kotlova najbolje je usaglasiti
sa lokalnim dimnjačarom. Promjer dimnjaka tj.
njegova visina određuje se na osnovu tehničkih
grafikona ili proračunom. Rukovanje kotlom je
jednostavno, a automatska regulacija daje visoki
komfor korištenja.
Ako ste se na osnovu svega navedenog već skoro
odlučili za nabavku ovakvog kotla,
postoji još jedan važan uvjet njegove kvalitetne
primjene i ispravnog funkcioniranja.
Drva za loženje moraju biti suha tj vlažnosti
15 - 25 %. Navedena vlažnost postiže se ako
drva "odleže" cca godinu dana. Drva
koja su u istoj godini posjećena i ložena nisu
odgovarajuće kvalitete. Povećana vlažnost,
osim što rezultira manjom raspoloživom toplinom,
ima za posljedicu i stvaranje manjih količina
drvnog plina tijekom postupka pirolize, a time
se smanjuje stupanj iskoristivosti kotla.
Pirolitički kotao počinje se "ponašati"
kao standardni, a tada postaje i upitna rentabilnost
njegove investicije.
Kotlovi na pirolizu zauzimaju sve veći tržišni
udio, a razlog ovome u vremenu stalnih poskupljenja
je svakako naša težnja za što većim godišnjim
uštedama na grijanju.
|
|